Rome alone - SUMMA SUMMARUM
Sljedeće sam dane provodila sjedeći na suncu.
Grijalo je terase do 17 Celzija.
Jela sam i pila, pa hodala, pa opet sjedila.
I tako u krug, svaki dan, cijeli dan.
Udvarača je bilo pregršt.
Više ->
Rome alone - SRUŠEN SNJEŠKO
Ružu s taburea premjestila sam na stol i ponudila džordžklunijevskoj guzici da se smjesti.
Četiri sata kasnije, bili smo na istoj poziciji.
I istoj udaljenosti.
Približavale su se samo čaše dok su se kucale.
I njegove čežnje, ispostavit će se.
Više ->
Rome alone - U RALJAMA LOKALACA
Mogla bih svratiti na još jedno piće u ono mjesto, pomislila sam dok su umorne noge išle ka hotelu.
I umjesto na Campo de Fiori, skrenula sam ka Pantheonu.
U dugoj i nježnoj dnevnoj šetnji vidjela sam taj neki mali bar.
Bio je prazan i tek u pripremi da otvori svoja vrata, ali je neka potentnost oko njega strujala zrakom.
Više ->
Rome alone - NEDONOŠČE PREDVEČER
Četvrti nisam uzela.
Treba znati kad stati.
Po četvrti sam sjela sada.
Dok na njega nisam stigla, hodala sam lagano i dugo.
Isprva sa upaljenom navigacijom.
A onda sam osvijestila da gledajući u nju ne vidim ništa oko sebe.
Više ->
Rome alone - VRTNJA U PODNE
Sjela sam u osunčanu trattoriu na prosecco.
Gdje je jedan, tu su dva.
Treći je došao, nisam ga tražila.
A nisam ga ni vratila.
Više ->
Rome alone - OSUDA U ZORU
S Dorćola do Tesle stigla sam za 15 minuta.
Taxist je nosio duks s ogromnim Givenchy natpisom, a na retrovizoru krst sa još većim Ostrogom.
Riječ nismo razmijenili.
Ulice su bile puste.
Svega su se dva, tri taxija šunjala cestama.
Svi u pravcu aerodroma.
Grad je spavao, na Tesli nitko.
Petak - KOMPROMIS
Neki dan me jedna cura dvaput pitala koje sam kompromise napravila u trenutnom odnosu.
Četvrtak - STOLICA
Pošla sam pisati o večerašnja dva gin tonika s Nikom i Đikom, ali su mi crijeva zavijala kao Ćana kad je iz onog kamiona, dolazeći na svadbu pjevala zdravo svima, pa sam ostavila pisanje i došla u kuhinju.
Ništa suvislo ne može na nastati iz praznog želuca.
Više ->
Srijeda - ODLUKA
Jutros sam, kao i svakog neparnog jutra u tjednu, na putu do svog instituta za psiho-fizičku stabilnost, nazvala tatu.
Umro mu je prijatelj, kaže potišteno.
Odmah potom sam Nini poslala poruku.
Umro je čika J.
Utorak - IZMEĐU ČETIRI ZIDA
Utorak je, mokar i siv.
Vjerojatno ni u Sarajevu nebo nije ljepše.
Danas sam odlučila ne izaći iz kuće.
Trebala bih, ali neću ni do kontejnera.
Smeće sam stavila na balkon da tamo smrdi do sutra.
Ja “smrdim” na kauču i krevetu.
Ponedjeljak - NIŠTA
Danas sam imala termin za ultrazvuk.
Napipala sam, ima desetak dana, na desnoj neku kvržicu.
Na pregled nisam išla otkad je umro dr. K.
Na livadi čopor
Tri mjeseca ljeta provela sam s koferom dimenzija 40×23×55cm.
Značajna je to razlika u odnosu na sve prethodne godine u kojima sam gdjegod pođem sa sobom vukljala koferčinu tešku minimum dvadesetpet kila.
Više ->
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, adio
Dan poslije, na Vrnik je stigao i najbolji tenisač svih vremena.
Nikola često kaže da misli da mu mater više voli tog čovjeka nego brata i njega.
Ne može mater više voljet tuđe od svoga, moj Niko!
Više ->
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, nazire se kraj
Da mi je netko pričao da ću doći na nenaseljen otok na kojem će me po silasku s broda dočekati jeleni lopatari, koji ljudima jedu iz ruke štogod ta ruka ponudi, dala bih tom nekom bijelu košuljicu koja se na leđima kopča.
Međutim, dogodilo se.
Više ->
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dani su bez broja
Sinoć smo nakon cjelodnevnog istraživanja Korčule sjeli na večeru. Kod Ante.
Hrana je nikakva, ali je Ante krasan, pa mu ništa ne možemo zamjeriti.
Ante ima sestru. Ona s mužem proizvodi maslinovo ulje. Dobili su za njega neko bitno “odlikovanje” Europske Unije.
Objasnila bih podrobnije o čemu je tu točno riječ, sve nam je ispričao Ante, ali je pošip opet bio vrhunski kreator rupa u memoriji.
Više ->
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan ne znam koji
Prolaze dani.
Nemam kad pisati.
Nemam kad pisati jer nemam kad misliti.
A ne mislim jer od onog sjedenja na klupici nisam bila sama.
N. i ja vazda smo zajedno.
On često govori. Ne priča samo kad vozi.
Onda pričam ja. Za trista metara desno, sad pet kilometara ravno, pa ćemo lijevo.
Više ->
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan drugi
Probudila sam se u Veloj Luci.
Kad dobiješ popizd, idi na Proizd. - rekao je Nikola na uranak.
Prije Proizda, on je otišao na doručak, a ja u crkvu.
Crkva mi je bila jedna klupica ispred osnovne škole. Ispred nje je more.
Sjedila sam u tišini cca 45 minuta.
Nisam mislila ništa. Samo sam gledala i sjedila.
Kao Mujo u onom vicu.
Više ->
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan prvi, II. dio
Kako dođeš do Mostara, tako u pozadini počinje mirisati mediteran - rekao je N.
Ja ništa nisam rekla.
Gledala sam u Neretvu i divila joj se.
Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan prvi, I. dio
Dragi dnevniče!
Krenuli smo obali.
N. je inzistirao da joj dođemo kroz Bosnu.
Ja sam se nekoliko dana unazad kroz istu tu Bosnu vratila iz Splitsko-dalmatinske županije i nije mi bilo do ponovnog jahanja po krivinama i sporim kamionima.
Više ->